Božidar Prosenjak - Divlji konj

Božidar Prosenjak - Divlji konj

Bilješke o piscu:
Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radio je u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici. Petnaest godina je urednik biblioteke "Albatros". Od 1984. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičkom tisku, na radiju i televiziji. Stalni je suradnik časopisa za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika. Autor je dviju knjiga pjesama, a najveći književni uspjeh zabilježio je romanom "Divlji konj" koji je (1989. - 1992.) doživio četiri izdanja i za koji je 1989. godine primio ugledne nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". Roman je 1993. godine preveden i objavljen u Makedoniji.

Vrsta djela: Dječji roman

Mjesto radnje: Livade, gospodarevo imanje, pašnjaci, podzemlje, hipodrom.

Tema: Život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu.

Ideja: Ne treba uvijek biti nepovjerljiv.

Kratki sadržaj:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
Kompozicija djela:
Uvod

Ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.
Zaplet
Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo
imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem.
Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.

Vrhunac
Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku.
Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.

Rasplet
Na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je
ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru.
Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila.
Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.

Završetak
To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i,
konačno, umro.

Citati:
"Išli smo od livade do livade."
"Vratio sam se na Gospodarevo imanje."
"Odveli su me u podzemlje gdje sam morao vući rude."

Motivi: Konj, gospodar, zakon, ljubav...

Analiza glavnog lika:
Divlji konj


a) Vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prašnjav, krvav, čvrsti mišići.
Citati:
"Dlaka mi je blistala."
"Sav zapjenjen, prašnjav, krvav."
"Mišići su mi postali kvrdi kao kamen."

b) Psihološka karakterizacija: Čvrsta volja, ponosan, borac, razdragan, iskren, spontan.
Citati:
"Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena."
"Osjećao sam se ponosnim i bogatim."
"Da, ja jesam borac."
"Bio sam razdragan, iskren, spontan"
c) Sociološka karakterizacija: Slobodan konj, zarobljen u rudniku, kasnije dresiran.
d) Etička karakterizacija: Tužan, pokunjen, posramljen.
Citati:
"Silno sam se rastužio zbog oca."
"Pokunjio sam se od sramote."

Sporedni likovi: Zvijezda, Gospodar, Ceza, Šarac, Bijelac, Nera, Vihor, Vulkan...

Jezik i stil:
Knjiga je napisana na hrvatskom književnim jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Cijeli roman je alegorija na ljudski život, a konji imaju sve ljudske osobine. U romanu ima i mnogo aforizama koje Divljem konju govori njegov otac (dok je još bio živ) ili očev glas. Ima i opisa prirode u kojima je i onomatopeja; usporedbe, epiteta, eufenizama...